VG Dnevnik

# Pomrčina mjeseca

Upravo s terase gledam pomrčinu mjeseca.

Alensvijetmjesecpomrčinaprirodasvemir | opširnije

Nekad smo imali samo jednog poštara. Stari gospodin uvijek je noseći ogromnu poštarsku torbu na leđima polagano vozio svoj ogroman bicikl. Zastao je kod svake kuće, predao poštu i stigao popričati. Sve nas je poznao i svi smo poznavali njega. U dane kad nas nije bilo kod kuće diskreno nam je spremao poštu na dogovoreno mjesto da se ne bi skupljala u sandučiću i može se reći da je osim poštara bio i naš čuvar. Ono što bi danas trebali biti kvartovski policajci (jeste li ikada vidjeli vašeg?). Njemu se nije moglo dogoditi da pismo sa pogrešnim kućnim brojem završi u tuđem sandučiću. On je znao tko gdje stanuje.

Nekidan sam jednom čovjeku objašnjavao kako funkcionira e-mail i objašnjavao mu da e-mail adresu mora točno upisati inače poruka nikada neće stići do primatelja. Kao suprotan primjer spomenuo sam mu poštare koji poznaju susjede, pa pogrešan kućni broj, ili čak pogrešna ulica ne predstavlja problem za isporuku pošte.

Već dosta godina stari gospodin je u penziji, viđam ga povremeno na placu kako i dalje polagano vozi svoj ogroman bicikl. Onaj isti bicikl kojime je razvozio poštu.

Umjesto njega danas poštu raznose barem dva mlada poštara koji na starim APN motorima ulicom projure i po nekoliko puta u oba smjera prije nego podjele poštu ostavljajući za sobom oblak dima, da vas, ako ih nekim čudom niste čuli, mirisom podsjete da provjerite ima li čega u sandučiću. U posljednje vrijeme često pronalazim susjedovu poštu u svom sandučiću, jednostavno zato jer je ne njoj zabunom napisan krivi kućni broj. Iako poštar deset sekundi kasnije zastaje kod susjedovog sandučića još se nije dogodilo se sjeti da je maloprije kod mene ubacio pismo na kojem stoji susjedovo prezime.

Moraju li poštari danas juriti na motorima?
Zar dobar odnos sa klijentom nije dio poslovne politike pošte?
Zbog čega bicikli nisu dobro rješenje za Hrvatsku poštu, kad su sasvim dobro rješenje za neke druge kurirske službe?

Alenvelika goricabiciklljudipošta | opširnije

# Najsmješnija pjesma na svijetu

Elvis inače nije na mojim playlistama, ali ako se uz ikoju pjesmu mogu valjati po podu od smijeha onda je to ova:

WPvideo 1.10

Download!

Alensvijetelvisglazbahumor | opširnije

# Kika nagrađuje školarce

Da se razumijemo, ovo nije reklama za Kiku, samo ih moram pohvaliti. Točnije, moram pohvaliti njihovu akciju u kojoj daju popust na dječje sobe ovisno o uspjehu u školi. I to ne samo odlikašima, nego svima koji prošli sa 3, 4 ili 5.

Sviđa mi se ovakav pristup, jer ne nagrađuje masovnu potrošnju tako što djecu tjera da kupe gomilu gluposti koju onda mogu zamijeniti za nekakavu sumnjivu čokoladicu ili slično, već nagrađuje trud i želju za znanjem.

Možda bi jedna Kika u ovom gradu bila korisnija od Getroa koji nikako da stigne. Ionako već imamo dosta dućana sa špecerajem. Za sve ostalo idemo u Zagreb.

Alensvijetškoladjecakikanagradatrgovinaznanje | opširnije

# Pista vs novi ŠRC

Nakon dugog vremena posljednjih nekoliko dana svake večeri se zaputim biciklom na pistu provozati se nekoliko puta gore dolje. Pista je duga točno dva kilometra (barem tako kaže Google Earth), pa tri puta gore-dolje plus put od doma i natrag daje finu turu od nekih 17 kilometara.

Mnogi goričani već godinama koriste pistu kao jedno od rijetkih koliko-toliko mirnih i od prometa sigurnih mjesta za rekreaciju. Ljudi tamo trče, rolaju se, voze bicikle ili jednostavno odu u šetnju. Na njoj se održavaju i utrke velikogoričke kros lige.

Planovi za novi ŠRC su gotovi i zna se kako će taj prostor izgledati, no hoće li on privući ljude s piste da se dođu rekreirati na taj novi prostor?

Alenvelika goricaŠRCbiciklpistarekreacijasport | opširnije

# Kuda plovi ovaj blog

VGDnevnik sam pokrenuo jer sam htio dati jedan drugi pogled na grad, drugačiji od onog kojeg je tada (a tako je i danas) servirala jedna od dvije medijske kuće u gradu. U međuvremenu se i ona druga medijska kuća silom velikih brojeva priklonila svjetonazoru one prve i praktički postala njezin tihi odjek na rubu nestanka. Nedugo nakon pokretanja bloga prihvatio sam ponudu da održavam službeni gradski web. Iako sam očekivao da će to biti čisto tehnički posao, na kraju sam se pretvorio u one-man redakciju. Posao je posao, posebno kad donosi novac, pa je VGDnevnik ostao na rubu preživljavanja. Iako u početku posao za gradski web nije pokrivao niti moj hladni pogon, nedavno sam ipak uspio prestati biti dio one crne obrtničke statistike - najviše zahvaljujući beskrajnom strpljenju i podršci moje supruge. Uz gradski web pojavile su se i nove novine s kojima sam počeo suradnju odabirući za njih materijale koje sam pripremao i za gradski portal. VGDnevnik je patio još više. Cijelo to vrijeme i dalje sam imao ideju o ovom blogu isključivo kao o gradskom informativnom servisu. No, treće mjesto na kojem bi pisao o istim stvarima, za razliku od prva dva gdje samo kompiliram izvještaje iz službenih dokumenata gradske uprave, iako makar gledajući iz svog vlastitog kuta ipak mi je malo previše.

Zato VGDnevnik kreće malo drugačijim putem, ukidam mu granice koje sam prije dvije godine postavio i dozvoliti ću si na njemu otputovati kuda god zaželim i pisati o čemu god zaželim. Dva su posta već otišla daleko izvan grada, točnije daleko iznad grada, jedan ne nekih 380 tisuća kilometara iznad grada, a drugi stremi ka mjestu gdje je počelo vrijeme. Dovoljno daleko od zlih jezika ljudi koji me vide kao dio neke velike zavjere. No, za njih se ovdje neće naći mjesta, jer ovdje će uvijek biti mjesta samo za dobre stvari i za kritiku koja predlaže kako nešto može biti bolje.

Alenblog | opširnije

# Led u paradajzima

Led u paradajzima

Ovo je rezultat jučerašnjeg nevremena s tučom uglavnom veličine oraha, s ponekim ledenim jajem. Sreća je su paradajzi zaklonjeni živicom i susjednom kućom, pa nije bilo puno žrtava, a najviše je nastradao jedan krastavac koji je za par dana trebao završiti u zdjeli skupa s vrhnjem. Sad će ga na jelovniku imati Max.

Tko je Max? Max je kišna glista koja živi u kompostu i kojeg moja Eli marljivo svaki dan nahrani ostacima iz kuhinje. Max je naravno jedan od prijatelja pčelice Maje.

Alenvelika goricaprirodavrt | opširnije

# Moj prvi Astropulse paket

Upravo sam zavirio pogledati što mi radi SETI@Home i u popisu obrada uz tri uobičajena paketa ugledam i jedan Astropulse paket.

Što je Astropulse? Za one koji ne znaju niti što je SETI, ukratko radi se o potrazi za izvanzemaljskim životom pomoću radio teleskopa. Naime, znanstvenici se nadaju da će u ogromnim količinama šuma uspjeti pronaći slabašne signale iz umjetnih izvora - dakle proizvod neke izvanzemaljske inteligencije. Kako je budžet za SETI program sve ugroženiji, ekipa je morala pronaći način da bude korisna za još ponešto. Stoga je algoritam pretraživanja dopunjen tako da pokušava pronaći i neke druge specifične signale koji su rezultat prirodnih fenomena zanimljivih drugim znanstvenicima poput brzo rotirajućih pulsara, crnih rupa ili pak nekih još nepoznatih pojava.

Zato, ako vam je traženje svemiraca bilo neuvjerljiv razlog za uključivanje u SETI@Home program, sada imate priliku postati slavni tako da vam se posreći da baš vaš kompjuter pronađe prvu crvotočinu u prostoru.

Alensvijetastropulseživotseti at homesvemirznanost | opširnije

# Idemo na mjesec?

Bill Stone traži društvo za putovanje. Nudi bijednu plaću i mjesto u udžbenicima povijesti.

Alensvijetbill stoneljudimjesecspeleologijated.comtehnologijaznanost | opširnije

# Poziv na sudjelovanje u “Danu Hrvatske” u organizaciji Udruženja gospodarskih komora središnje Europe

VG Poduzetnički centar primio je poziv na sudjelovanje u “Danu Hrvatske” u organizaciji Udruženja gospodarskih komora središnje Europe ACCOA, koje je više od pedeset godina aktivno u promoviranju ekonomskih i institucionalnih odnosa izmenu Italije i zemalja središnje i istočne Europe.
ACCOA je partner i suorganizator u Projektu “Dan Hrvatske”, koji podrazumijeva organizaciju susreta talijanskih i hrvatskih poduzetnika s ciljem poboljšanja menusobne poslovne komunikacije i suradnje. Inicijativa je pokrenuta od strane brojnih talijanskih tvrtki iz jedne od najprosperitetnijih regija Italije - Emilia Romagne. Njihov interes za suradnju s hrvatskim poduzećima iz odgovarajućih sektora pozdravila je i Gospodarska komora Forli- Cesena, koja je glavni pokrovitelj “Dana Hrvatske”.

Susret “Dan Hrvatske” će se održati 12. lipnja 2008. godine u Italiji (Forli), u prostorijama Gospodarske komore Forli-Cesena. Talijanski partneri su ponudili snositi troškove putovanja i smještaja (polupansiona i ručka u okviru glavnog sastanka sudionika) za 15-20 zainteresiranih hrvatskih poduzetnika.

Talijanski organizator nam je proslijedio listu djelatnosti i proizvoda (odnosno usluga) talijanskih poduzetnika koji su zainteresirani za gospodarsku suradnju i razmjenu, koju Vam dostavljamo u privitku. Poslovna suradnja u prehrambenoj, tekstilnoj i poljoprivrednoj industriji, proizvodnji namještaja i urenaja za automatizaciju, opremanju trgovina i lokala te mnogim drugim djelatnostima izmenu naših dvaju zemalja već postoji, no bolja integracija hrvatskih poduzeća sa potencijalnim budućim partnerima iz Italije bi mogla dodatno učvrstiti kvalitetu pripreme za ravnopravno funkcioniranje hrvatskog gospodarstva u zajedničkoj Uniji.

Glavni aspekt i temeljna ideja okupljanja je match-making, odnosno ugovaranje direktnih susreta i kontakata s Vašim potencijalnim prekograničnim partnerima. Sastanak je predvinen za 12. lipnja, a planirani dolazak hrvatskih sudionika za dan ranije. Okvirni raspored Vam dostavljamo u nastavku dopisa.

Ukoliko ste zainteresirani za ovaj skup, javite se čim hitnije u VG Poduzetnički centar radi dogovora oko Vaše prijave i pripreme Vaših općih podataka, odnosno organizacije ciljnih sastanaka s Vašim potencijalnim partnerima u Italiji.