Mračni blog
Aktualna događanja, mediji, politika, ekonomija, kultura, hrana, muzika, literatura i društvo
# Povratak iz Obamalanda (epilog)
Prije neki dan sam se vratio iz Amerike, gdje sam petnaestak dana sudjelovao u različitim izbornim i postizbornim aktivnostima po praktički cijeloj istočnoj obali. Prve, još predizborne prognoze dao sam u dnevniku “Još četiri dana ili četiri godine”, a oglasio sam se i na sam dan izbora dnevnikom “Get out to vote! NOW!!”. Napravio sam i malu fotogaleriju na flickru koju možete pogledati ovdje.
Kretati se tamo petnaest dana uz birače, volontere i političke profesionalce donijelo mi je uvida u kampanju i način na koji amerikanci rade politiku, a koju teško da možete osjetiti kroz članke ili TV priloge. Američka kampanja se bitno razlikuje od naše Hrvatske, ali i bilo koje druge europske kampanje i to po nekoliko elemenata. Kao prvo, sve izborne bitke koje se tamo vode (a osim najočiglednije za predsjednika, bilo je tamo i izbornih trka za Kongres, Senat ali i lokalne funkcije od šerifa, člana školskog odbora pa na dalje) glase na ime. Stranačka pripadnost je vrlo širok pojam i dok nominalno amerikom vladaju dvije stranke, činjenica je kako je apsolutno svaka osoba direktno podložna svojim biračima i samo o njima ovisi sudbina dotične političarke/političara pa stoga privrženost partiji nije toliko stroga kako je to primjerice kod nas. Ovo naravno donosi i neke druge pozitivne elemente, a to je direktna komunikacija koja je u stvari nužna kako bi preživjeli izbore na svojoj poziciji - naši političari nemaju takve potrebe, jer njihova sudbina u stvari ovisi o predsjedniku stranke a ne o raspoloženju elektorata.
Druga bitna razlika je financiranje; naime ogromni dio kampanje se uvijek sastoji u prikupljanju donacija. Više puta sam bio pitan i više puta je teško bilo američkom sugovorniku shvatiti kako sakupljanja novca kod nas nema. Stranke se u americi financiraju iz džepova građana i korporacija (s određenim ograničenjima), i dok postoji mogućnost da se oslanjate na državne novce isto tako postoje stroga ograničenja što se smije s čime učiniti i kako. Nadalje, za svaku aktivnost mora se znati tko ju je platio. Nije primjerice moguće održati skup a da jasno i glasno ne bude navedeno tko je platio zakup dvorane, tehnike, platio volontere…
Kada sudbina ovisi ne samo o vašim biračima nego i o njihovim donacijama, tada ćete dobro paziti što i kako radite i šteta je što takvog mehanizma nema i kod nas. Moj je dojam kako je sakupljanje donacija domaćim strankama više gnjavaža nego neka stvarna potreba, a odredbe o visinama donacija su kod nas, čak i u odnosu na američke limite, nevjerojatno visoke.
Ako pogledate fotografije koje sam snimio u stožeru Baracka Obame za sjevernu Floridu; vidjeti ćete na slikama penzionere i studente - to je populacija ljudi koja je iznjela izbore na sebi. Razina volonterstva i aktivizma je doslovce impresivna, jednako kao i razina organizacije. Ako dođete u stožer i prijavite se da taj dan možete raditi 4-5 sati, tada dobijete odmah kovertu s vašim zadatkom. Zadatak može biti jednostavan, od toga da raznosite vodu volonterima, do razgovaranja i anketiranja ljudi telefonom, obilazaka kvartova i kucanja na vrata, postavljanja reklamnog materijala…
U americi nema billboarda i političara koji vam se smiješe sa svakog stupa; reklame su tamo ili s televizije i radija, ili pak zapiknuti mali (ali doista mali, malo veći od A3 formata) reklamni panoi na tratinama ispred kuća - no puno više aktivnosti se provodi u direktnoj komunikaciji s biračima (dakle nagovaranje na glasanje, nagovaranje na donacije i slično). U americi nema niti izborne šutnje, izborne aktivnosti se nastavljaju i traju non-stop sve do zatvaranja birališta - u stvari, najaktivniji dan cijele kampanje je bio upravo dan izbora kada su milijuni Obaminih volontera radili jednu od tri moguće aktivnosti.
Prva aktivnost koju možete raditi na dan izbora je telefoniranje ljudima da ih podsjetite da je dan izbora i da treba izići i glasati. Druga aktivnost je pješačenje i kucanje vrata-na-vrata, a ako nema nikoga tada na kvaki ostavite zakvačenu informaciju o izborima i ukratko zašto morate glasati baš za određenog kandidata. Treća aktivnost, koja se možda čini najbizarnijom, je tzv. sign waving. Može vam se dogoditi da dobijete zadatak da uzmete npr. Obamin transparent, zauzmete poziciju na raskršću i potom nadolazećem prometu mašete tim znakom. Iz naše pozicije to se naravno čini smiješnim (da ne kažem i besmislenim), no tamo je to razonoda za doslovce cijelu obitelj i na dan izbora stotine raskršća po Floridi su bile prenapučene ljudima koji su mahali Obaminim (a nerijetko i McCainovim) transparentima (uz povremeni ručni uradak “Honk if you voted for Obama”).
Direktna komunikacija između kandidata i njegovog glasača kreira vezu koju je kasnije teško potrgati. Vaša donacija je ujedno i vaš udjel u uspjehu određenog kandidata i u osnovi, ako malo bolje razmislite, sva ta silna aktivnost je u stvari želja ljudi da budu malo više uključeni u cijeli taj politički proces, i ono što oni (mi) žele je sudjelovanje i da malo češće budu pitani za mišljenje.
Iako su kulture drugačije, a tradicije praktički nespojive; mislim da identični motivi koji tjeraju amerikance da mašu natpisima po raskršćima postoje i kod nas. Samo treba naći načina kako to probuditi, kanalizirati i iskoristiti.
Druga iznimno važna stvar koju ste mogli i ovdje osjetiti je utjecaj interneta na izborni proces u americi (što je mene u stvari i najviše interesiralo). Imao sam prilike družiti se s ljudima iz samog vrha internet stožera obje kampanje - i ocjena praktički sviju je kako su ovo prvi internet izbori, i sva komunikacija koja se događala je bila direktna i dvosmjerna, a velika većina sadržaja se prvo generirala za internet populaciju a tek potom za televiziju, radio i ostale medije. Ako ste se bili prijavili na my.barackobama.com ili neku drugu kampanju mogli ste to osjetiti i sami. Obama je naravno moć interneta maksimalno iskoristio, koristivši temelje koje je postavio još Howard Dean u predsjedničkoj kampanji 2004 godine - te je naravno svemu skupa dodao novu dimenziju.
Politički analitičari kažu kako je ova kampanja, u smislu interneta, bila “Perfect storm” i malo ste kritika osim divljenja mogli čuti, no jednako tako, mnogi se slažu kako ovo nije kraj, nego samo početak novog načina izvršenja političkih kampanja.
Slični tekstovi
PutovanjaAmerikaBarack Obama | opširnije
# I am roaming
Nije neka osobita tajna da volim putovati. U srijedu odlazim na put koji će trajati malo više od desetak dana, a tijekom kojeg ću odraditi put kojeg imaju proći rijetki. Ukazala mi se prilika da posjetim Ameriku u doba izbora, i to u nevjerojatnom aranžmanu s pristupom ljudima koje inače možemo gledati samo na ekranima CNNa ili u kojima čitamo u njihovim biografijama. Mimo toga, imati ću prilike šetati po gradu koji nikada ne spava (i biti na Halloween tamo), šetati po ulicama Floride na +30 i posjetiti američku prijestolnicu i najbitnije zgrade i ljude koji će u slijedećih nekoliko dana biti žarište interesa svih novinara.
Anyway, u tom razdoblju iskreno sumnjam da će na ovome mjestu biti bitnijih updatea, no da ne bi bilo sve baš totalno prepušteno slučaju, kreirao sam link
http://mrak.org/photo/
na kojem će biti objavljene fotografije koje ću snimiti za vrijeme puta. Tamo možete vidjeti najnovije fotografije, krajolike kojima putujem (i vjerojatno previše fotografija aerodromskih čekaonica). Što se tiče tekstualnih updatea, obzirom da će biti riječi o politici, i tekstovi će biti objavljeni na pollitici. Moj blog tamo je na adresi http://pollitika.com/blog/mrak, i tamo će biti updatei i sve ono što vidim oko sebe.
Misao dana:
There are only two emotions in a plane: boredom and terror.
Slični tekstovi
PutovanjaAmerikaBarack Obama | opširnije
# Novo Jutro
One morn I awakened
A new sun was shining
The sky was a Kingdom
All covered in blood
The moon and the stars
Where the troops that
lay conquered
Like fruit left to wither
Poor spiritual foodAnd the spears of bright sun
All brave with it conquest
Did hover unearthly
In banners of fire
I kneit in the garden
Awash with the dawning
And a voice came so brightly
I covered my eyesThank you for giving
This bright new morning
So steeped seemed the evening
In darkness and blood
There’ll be no sadness
There’ll be no sorrow
There’ll be no road too narrow
There’ll be a new day
And it’s today
For us
Slučajni tekstovi
MuzikaVideonicak cave | opširnije
# Ivo Pukanić - heroj ili zločinac
Ne bih se previše bavio očiglednom činjenicom kako je jučer od posljedica eksplozije stradao Ivo Pukanić (i njegov kolega Niko Franjić koji se nažalost vrlo brzo iz konkretnog imena pretvorio u brojku), no postavio bih nekoliko pitanja za koje mislim da ih vrijedi imati na pameti kada o tome razmišljamo.
Činjenica je kako Ivo Pukanić nije bio osobito popularna osoba. Svojom pozicijom u Nacionalu i snagom svoje novine bio je neizostavni dio društvene kreme (ili mulja, ovisno kako promatrate našu vrhušku), a koja se razvila relativno brzo. Promatrajući njegovu biografiju, nije teško uočiti kako je relativno brzo stekao solidno bogatstvo, a jednako tako znamo i da je tiražu (i nezanemariv utjecaj) Nacional stekao poprilično kontroverznim pisanjem. Nije tu riječ samo o intervjuu s Antom Gotovinom u času kada nitko nije znao gdje je on, nego i drugim člancima koja su Nacional (a Pukanića kao osobu br. 1 u toj novini) eksponirali kao svojevrsnog glasnogovornika različitih skupina koje jesu ili barem koketiraju s kriminalom. Nekako se sjećam kako se pričalo o tome da je Nacional isfinanciran novcem bivšeg direktora Dubrovačke banke Nevena Barača; a to Nacional (na ovaj ili onaj način) povezuje i sa nikada rasvjetljenim Grupoom.
Neki mi kažu kako je Nacional živio od medijskog reketa. Pronašli bi nešto o vama ili vašoj tvrtci/instituciji i onda naplaćivali reket kroz marketinške usluge. Pojma nemam da li je tako, ali bi vrijedilo malo prolistati oglasne stranice njihovih izdanja u proteklih nekoliko godina (a možda i prodane tiraže staviti u perspektivu). Posljednji primjer koji bi se lagano mogao ugurati u takvu klasifikaciju su usluge odrađene za previše precizno određeni skup ljudi na HRTu gdje je kroz seriju članaka lupano po pojedinim HRTovim novinarima.
Pukaniću dakle neprijatelja nije nedostajalo, dakle ili onih protiv kojih je pisao ili neprijatelja onih o kojima je pisao pozitivno - a da je pisao pozitivno o čudnim likovima, tu nadam se nema spora.
No, promotrimo to iz malo udaljenije perspektive. Meni je osobito zanimljivo kako su jučer svi odreagirali brzo i efikasno. Vježba radi čuda! Prva presica premijera i prvog oporbenjaka se dogodila praktički minutama nakon događaja, čak se i predsjednik oglasio priopćenjem. Ono što je meni čudno, je zborno pjevanje koje govori o teroru na zagrebačkim ulicama. Ubojstvo Ivane Hodak ili jučerašnje Ive Pukanića (ili pak ono od prije neki dan građevinskog poduzetnika) nema nikakve veze s terorizmom. Temeljna karakteritstika terorizma je da ne bira žrtve te je teroristička akcija dizajnirana na način koji će kreirati maksimum nereda, straha i u krajnjoj liniji terora. Ova ubjstva nemaju nijedan od tih elemenata, osim ako u kalkulaciju ne stavimo način egzekucije Ive Pukanića (no bojim se da to više ovisi o individualnom stilu plaćenika nego o prirodi te akcije).
Nije mi jasno zašto je toliko teško priznati postojanje (očigledno) organiziranog kriminala i zašto je bolje imati terorizam od organiziranog kriminala? Možda zato što je terorizam nekakvo globalno zlo pa se svi skupa borimo protiv njega (najčešće smanjenjem ljudskih prava), dok je organizirani kriminal nešto što izgleda loše na izvješću EU komisije? Može biti, kao što su neki primjetili, da je državnu vrhušku doista ulovio teror, budući da su oni “prvi do” Ive Pukanića. Kao što je ubojstvo Ivane Hodak (vjerojatno) bila poruka Zagorcu, tako je ubojstvo Pukanića (možda) poruka njegovim poslodavcima (ili oglašivačima).
I posljednje, vraćao sam se jučer s puta i moram proći pokraj Vlaške da bih došao do kuće (ok, očigledno ne moram ali je to najlogičniji način da dođem do dijela grada u kojem stanujem). Preventivno sam se provozao preko Šalate da bi shvatio kako je policija blokirala kompletni Ribnjak. Policije je (navodno, nisam šetao pa da mogu i sam posvjedočiti) bilo doslovce na svim stranama. Pitam se gdje se ti policajci nalaze dok čekaju neko ubojstvo?
Pitanje efikasnosti policije u rješavanju (ali i prevenciji) ovakvih djela je očigledno ozbiljno narušeno, dok se policija diči visokim postotkom rješavanja mnogobrojnih kriminalnih djela, činjenica je kako ona najveća i najeksponiranija odlaze u ladice i čine onu crniju stranu statistike. Lagano je pronaći ljubomornog muža ili pijanog generala koji se sakrio u vinski podrum - no daleko je teže pronaći izvršitelje ili još bolje naručitelje ovakve bombastične isporuke kao što je bila jučerašnja Pukanićeva. A na sigurnost građana ili još bolje “percepciju” sigurnosti ne utječu toliko ljubomorni muževi koliko bombe pod automobilima ili sačekuše po haustorima - neovisno o tome (ili možda baš zato) što su žrtve ljudi o kojima redovito čitamo u novinama. Efikasnost policije je direktno povezana ne s njihovim ovlastima ili zakonskim okvirom, nego o ljudima koji su u njoj zaposleni koji jesu ili nisu motivirani da riješe neki slučaj, koji jesu ili nisu premreženi s počiniteljima ili na drugi način zainteresiranim grupama - ili su to pak ljudi koji su po različitim prijateljskim, rodbinskim i ostalim vezama zaglavili na radnome mjestu za koje nemaju niti znanja a još manje intelektualnog kapaciteta.
Stoga, ako želimo ubuduće spriječiti da još neki “Pukanić” odleti u zrak, moramo inzistirati na upravo ljudskog komponenti policijskog posla a ne na kozmetičkim promjenama zakonskog okvira ili proširenjima djelovanja policijskih djelatnika.
Misao dana:
Organized crime in America takes in over forty billion dollars a year and spends very little on office supplies.
Slični tekstovi
PolitikaPriroda i društvoAnte GotovinaIvo PukanićIvo SanaderNacionalNeven Barač | opširnije
# Misli
Nekako mi se životni tempo preokrenuo u posljednje vrijeme i jednostavno ne stignem pisati koliko bi htio ili koliko su čitatelji ovoga bloga naučili.
Također, često mi se desi da imam neku misao, koja bi se možda i dala pretvoriti u cijeli post, no za to nemam vremena ili jednostavno trenutak u kojem ta misao funkcionira traje prekratko. Zato sam danas kreirao novu kategoriju koja se zove jednostavno i nedeskriptivno “Misli” gdje ću s vremena na vrijeme napisati koju jednorečeničnu tvrdnju, možda totalno očiglednu ili apsolutno besmislenu, ali koja mi se u tome času čini logičnom.
Primjerice, u trenutku kada su ubili Ivanu Hodak meni je palo na pamet da pitam koliko je koštao njezin život. Dakle ne koliko vrijedi, jer je svaki život neprocjenjiv, nego čisto koliko je to koštalo u najgrubljoj interpretaciji te riječi. Koliko kuna ili eura je trebalo izbrojati za tako ružan čin? Pošto ide život ovih dana? Meni se nekako čini da je inflacija ulovila i tu granu industrije.
Dakle, moja prva misao u ovoj kategoriji je slijedeća:
Slušajući danas argumentaciju o ubojicama Luke Ritza ispada kako po našem zakonu dečkima se smiješi do dvije godine popravnog doma ili maloljetničkog zatvora. Iskreno očekujem Jadranku Kosor da svakoga časa kaže kako će se ići na promjenu zakona kako bi se spriječile ovakve situacije.
Ako HDZ kaže da šesnaestogodišnjaci mogu glasati, pretpostavljam da mogu i u zatvor ako je to potrebno (primjerice ako glasaju za HDZ :).
p.s. ako to niste učinili, ulovite sat vremena života i naučite nešto gledajući ovaj video
Slični tekstovi
MisliHDZIvana HodakJadranka KosorLuka RitzRandy Pausch | opširnije
# 66 razloga protiv Ivice Sanadera
U srijedu će se u Saboru raspravljati o povjerenju Ivici Sanaderu pa sam se potrudio sastaviti popis od 66 razloga zašto bi Ivica u srijedu morao ostati bez posla (za one malo manje informirane, po jedan razlog za svakog HDZovog saborskog zastupnika). Here it goes:
- Andrija Hebrang, Luka Bebić, Frano Matušić?
- Zato da bi Ivica mogao posvetiti više vremena uskom krugu od 352 najbliža prijatelja.
- Zato da ima dovoljno vremena da navije sve satove.
- Zato da se posveti karijeri spin doktora.
- Zato jer svako malo zaskoči nekoga po hodnicima UN-a.
- Zato što mu je važnija manifestacija “Kaj su jeli naši stari?” od obilježavanja tužne obljetnice kornatske tragedije.
- Zato sto sam stvara probleme i onda ih odlučno riješava.
- Zato što se vozi autom koji nije ecofriendly jer trosi više od 15 litara na 100 km.
- Zato što bi Hrvatska s Ivićem, a bez Ivice bila vjerojatno sretnije mjesto.
- Zato što hitrorez nije niti hitar niti reže.
- Zato što Hrvatska nije dobila organizaciju europskog nogometnog prvenstva (fali nam još stadiona).
- Zato što inflacija obara sve rekorde.
- Zato što Ivica nije gentleman.
- Zato što Janši još nije vratio mobitel.
- Zato što je Bianca Matković ministrica vanjskih poslova a ne Goran Jandroković kako mu je obećao.
- Zato što je dozvolio da na vratima crkve bude njegovo ime.
- Zato što je Glavaša poslao na zimovanje u Jakobsfeld.
- Zato što je investirao 200 mil kuna u sveučilište (ali u krivoj državi).
- Zato što je javno pogodovao privatnom partneru u dotada Sunčanom Hvaru.
- Zato što je kupio dionice HNK Hajduka za 5000 HRK.
- Zato što je obećao borbu protiv kriminala (barem tri puta).
- Zato što je pokrenuo Hrvatsku, ali u krivom smjeru.
- Zato što je smanjio PDV.
- Zato što je smijenio Ivicu Kirina - Kiro vrati se.
- Zato što je za vrijeme dok je boravio u Austriji imao auto s tablicama “SPLIT 1″.
- Zato što je zadnji veliki govor održao na splitskoj rivi (prije njezinog uređenja).
- Zato što ljetuje na Kovačevićevoj iznajmljenoj jahti.
- Zato što manipulira djecom.
- Zato što most prema Pelješcu još uvijek nije gotov.
- Zato što mu je Đurđa Adlešič potpredsjednica Vlade.
- Zato što mu je jamstvena kartica odavno istekla.
- Zato što mu je treći mirovinski stup uplatio Brodosplit (jednom uplatom).
- Zato što na Facebooku ima točno 66 fanova (koje li koincidencije).
- Zato što nam neće priznati tko je Maestro.
- Zato što ne zna razliku između Supera 95 i Eurosupera 95.
- Zato što nije bio iskren o ZERPu.
- Zato što nije išao za govorne vježbe za engleski, a svi su mu lijepo govorili.
- Zato što nije našao razloga da smijeni Kalmetu.
- Zato što nije potpisao ugovor za Kanadere.
- Zato što nije pristojno lagati (Aleksandru Stankoviću).
- Zato što nije riješio tko je naručio pokušaj samoubojstva Ive Pukanića.
- Zato što nije srihtao posao Bechtelu kako smo se dogovorili.
- Zato što nije uzeo HNS u Vladu, a oni mu se nude i javno i tajno.
- Zato što nije vratio 800.000 DEM Miroslavu Kutli kad mu je najviše trebalo.
- Zato što nosi košulje s izvezenim inicijalima (s vanjske strane).
- Zato što piše jako, jako lošu prozu.
- Zato što pojma nema o ribičiji.
- Zato što prečesto gostuje u Dnevniku.
- Zato što se druži s Josipom Friščićem.
- Zato što se Ivica i Suzana vole.
- Zato što se izlaz s autoceste u Dugobabama ne zove izlaz Dugobabe.
- Zato što se ne želi javiti na telefon Ivanu Drmiću, a to nije u redu.
- Zato što se odrekao Franje Tuđmana.
- Zato što se odrekao svoj junaka.
- Zato što se odrekao svojih heroja.
- Zato što se onako uspravno možeš držati samo ako nisi dugo kakio.
- Zato što se pretvara da email adresa ivo.sanader@gmail.com nije njegova.
- Zato što se zove Ivica a ne Ivo.
- Zato što smo u EU trebali biti 2007. godine.
- Zato što smo u EU trebali biti i 2009. godine.
- Zato što smo u EU trebali biti i 2011. godine.
- Zato što stopa gospodarskog rasta ne obara rekorde.
- Zato što su u akciji Indeks zaboravili provjeriti njegov doktorat.
- Zato što u Veronu nije otišao biciklom.
- Zato što Vlada seljacim isplaćuje poticaje za uzgoj duhana, a istovremeno uvodi zabranu pušenja.
- Zato što vozi Renault 8 iz 1967. godine (bez katalizatora).
- Zato što za vrijeme aktualnog sata jede lješnjake prelivene čokoladom i briše čokoladne prste ispod fotelje.
- Zato što zgrada u kojoj stanuje više nema prizemlje, a prije ga je imala.
Slični tekstovi
HumorIvica SanaderIvo Sanader | opširnije
# Predizborno lokalno pregrupiranje
Zanimljivo mi je da se nitko u posljednjih nekoliko dana nije osvrnuo na početak prvih ozbiljnijih predizbornih aktivnosti a koje su se dogodile ovoga puta u Splitu. Prije dva-tri dana pukla je ljubav između HDZa i splitske Liste velog mista.
Podsjetimo, najnovija kriza treći je pokušaj poduzetnika da uzdrmaju gradsku vlast: prvi put su uspjeli srušiti gradonačelnika Zvonimira Puljića, nazvavši ga sporim i aludirajući da je nesposoban, a drugi put je sporno bilo davanje stadiona na Poljudu u tridesetogodišnji najam Hajduku. Osim toga, LVM je nekoliko puta prijetio “rezimiranjem učinjenog”, raznim “inventurama” i “podvlačenjem crte”. (slobodna)
LVM je već bio natjerao HDZ da promijeni Puljića za Kuretu prije godinu i pol dana, no čini se kako aktivnosti gradskog poglavarstva nisu pratile zacrtane programe i međusobne dogovore. LVM inače participira u splitskoj vlasti, ali nemaju nijednog člana poglavarstva i nekako mi se čini da je ta grupa poduzetnika u proteklom razdoblju na sebe uspješno uspjela privući bijes Splićana (nešto malo više o LVMu se pisalo ranije na pollitici).
Istovremeno, nešto slično, iako u totalno suprotnom smjeru se događa u Istri. Plinio Cuccurin (jedan od najvećih dioničara ADRISa), nakon svoje nezavisne liste Mon Perin u Balama osnovao je novu udrugu “Ladonja - savez za još bolju Istru” koji okuplja ostale nezavisne liste na području Istre a sve kako bi Ladonja iznjedrila župana u slijedećem razdoblju. Trenutno se unutar Ladonje događaju predizbori (nešto slično američkim primaries) a koje su podigle (barem na razini Istre) sasvim solidnu prašinu i čini se da vladajući polako zbijaju redove.
Već je sasvim izvjesno da će se na predstojećim lokalnim izborima u svibnju sljedeće godine prava bitka za mjesto istarskog župana voditi između aktualnog IDS-ovog župana Ivana Jakovčića i predsjednika Ladonje Plinija Cuccurina. Kandidata će još imati i istarski HDZ, dok se od ostalih stranaka u Istri očekuje podrška pojedinom kandidatu te su se zahuktali predizborni razgovori. Kako saznajemo, u posljednje je vrijeme osobito aktivan Jakovčić, inzistirajući u zagrebačkim središnjicama stranaka, prvenstveno HNS-a i HSLS-a, da ‘pritisnu’ svoje županijske ogranke kako bi na lokalnoj razini stvorili koaliciju s IDS-om, kojem je SDP već ‘prisegao na vjernost’. (barkun)
Ako je vjerovati ovom izvješću s lokalnog istarskog portala, čini se kako je IDS došao do zaključka kako sam više ne može pobijediti u županiji te kako je zbijanje redova nužno. Zanimljivo je da i SDP koji je u stvari “dobio” parlamentarne izbore u Istri voljan koalirati s IDSom.
Jedan dio naših članova, posebice onih uhljebljenih, objeručke je za prihvaćanje takve ponude. Najglasniji su bili sadašnji predsjednik Skupštine županije Anton Peruško, predsjednik istarskog SDP-a Dino Kozlevac i sadašnji predsjednik pulskog gradskog vijeća Denis Martinčić, kaže nam naš izvor.
Svima je sve jasno, kaže on, - IDS, čitaj Jakovčić, i vladajuća nomenkaltura svjesna svih loših poteza i mnogočega obećanog a neizvršenog nudi svima kojima može sve samo da ostanu u vlasti. I nama, i HSLS-u i HNS-u, sve kako bi dosadašnji župan pobijedio Cuccurina i njegovu Ladonju koja po svim anketama raste.(barkun)
Prije petnaestak dana Krešo je pisao o lokalnim izborima i mogućim strategijama koje bi vodile do pobjede, a na predavanju na HUOJ konferenciji u Opatiji, Marijana Grbeša govorila je o političkim poduzetnicima i utjecaju koje će oni nesumnjivo donijeti na lokalnim izborima u svibnju.
Bilo kako bilo, čini se kako je predizborna kampanja počela, te kako politički akteri (bili oni političari ili poduzetnici) polako ali sigurno zauzimaju svoje startne pozicije za nadolazeću borbu za lokalne izbore.
Imamo li ovdje čitatelja iz Splita i Istre i kako oni gledaju na ove događaje?
Misao dana:
I like the noise of democracy.
Slični tekstovi
PolitikaHDZIstraLadonjaLista velog mistaPlinio Cuccurinpolitički poduzetnikSplitŽeljko Kerum | opširnije
# Vrijeme je tako relativan pojam
Piše danas u sutrašnjim novinama slijedeće:
Dva hrvatska raketna broda klase Helsinki utovarena su u vojnoj mornaričkoj bazi Pansio na brod Grietje koji će ih krajem mjeseca dopremiti u Hrvatsku. Jutarnji list posjeduje ekskluzivne fotografije utovara ratnih brodova od kojih je svaki težak više od 200 tona i dugačak 45 metara. Oba broda postavljena su na palubu broda Grietje koji je dugačak 151 metar, gdje su fiksirana. (jutarnji)
Riječ je o tome da je naš ultrasposobni ministar Branko Vukelić kupio ova dva broda od finaca i to da budemo precizniji od tvrtke Patria Aviation (jel netko kuži vic, kupujemo raketne topovnjače od Patria Aviation). Patria (ne nužno baš ova), je direktno umješana u aferu potplaćivanja slovenskih državnih dužnosnika zbog kupnje vojne opreme, neke smjene su se desile, neki ljudi su pozavršavali u zatvoru a Janša je izgubio izbore. Kod nas (na sreću) zasada nije bilo niti insinuacija o bilo kakvom kriminalu te pretpostavljam da to samo znači kako je Vukelić nešto naučio na slučaju Brodosplit.
Jedna malo starija vijest glasi ovako:
Ministarstvo obrane, posredstvom državne Agencije za prodaju oružja “Alan”, već mjesecima pokušava pronaći kupca za raketnu topovnjaču “Kralj Petar Krešimir IV.” za koju, iz nekog nepoznatog razloga, više nema mjesta u floti HRM-a. Ozbiljno se razmišlja i o prodaji druge topovnjače, “Dmitar Zvonimir”, broda koji od porinuća nikad nije bio do kraja “oružano kompletiran”.
Za hrvatske topovnjače, koje bi se uoči prodaje kompletno remontirale, načelan interes pokazalo je nekoliko zemalja istočnog Sredozemlja. (slobodna)
Fora s ovom viješću je da Hrvatska prodaje svoje dvije postojeće raketne topovnjače, a koje mijenja s gore spomenute dvije topovnjače, a sve skupa zbog modernizacije Hrvatske ratne mornarice.
Vremensko relativni dio cijele priče stoji u činjenici kako je brod Petar Krešimir IV porinut 1992. godine, a Dmitar Zvonimir 2001. godine. Dakle mi mijenjamo dva broda stara 16 i 7 godina za druga dva broda stara 20 godina kako bi modernizirali mornaricu.
Go figure!
Misao dana:
Relativity applies to physics, not ethics.
Slični tekstovi
PolitikaBranko VukelićBrodosplitpatria | opširnije